Ugostiteljsko-turističko učilište Zagreb

U srijedu 22. studenog 2017. u predavaonici Ugostiteljsko-turističkog učilišta u Zagrebu poziv pedagoginje, Sanje Sever Carnevali, prof.  prihvatila je i gostovala u našoj školi mlada šibenska „putopjesnikinja“ Maja Klarić.

Druženju je doprinio  i angažman našeg predsjednika vijeća učenika Davida Šimunića te nam se pridružilo 80-ak učenika i kolege: Tatjana Povalec, Tatjana Podoreški-Žitković, Ivana Vulić, Sonja Nerat, Mario Malčić i Boris Popinjač.

Promišljajući o izboru zanimanja i egzistenciji nakon završenog studija engleskog jezika i komparativne književnosti Maja se odlučila  javiti na otvoreni natječaj Ministarstva kulture i dobila stipendiju za studijsko putovanje u Brazil.

Do tada je pisala poeziju za časopise i putovala po većini zemalja Evrope i nešto Azije. Znala je da voli putovati i o viđenom pisati pjesme. Tako je nastala sintagma „putopjesnikinja“. Kao rezultat spomenutih putovanja nastale su zbirke putopisnih pjesama „Život u ruksaku“ i „Quinta Pitanga“.

Zadnje putovanje rezultiralo je prvom proznom putopisnom knjigom „Vrijeme badema“ koja opisuje njeno hodočašće, u svijetu poznato kao „Put sv. Jakova“ ili „Camino de Santiago“ s grupom prijatelja. Put započinje na jugu Francuske, a završava na jugu Španjolske u gradu Santiago de Campostela, na grobu sv. Jakova.

Između te dvije točke je udaljenost od 780 km koje autorica sa svojim društvom prelazi pješice u jesen, vrijeme kad zriju bademi. Tako i knjiga dobiva naslov po danu kad su bili jako gladni i nisu ništa jeli dok nisu naišli na stablo badema…

Tijekom dugog i napornog putovanja svaki se hodočasnik ima vremena suočiti sam sa sobom te preispitati svoje životne prioritete, uostalom radi toga su i krenuli na put.

Autorica je cijelo vrijeme svoje priče dopunjavala projekcijom fotografija pejzaža i hodočasnika koje su nastale na putu, a snimila ih je njena sestra Dija. Njen dečko Goran, nakon Camina je toliko zavolio pješačiti da je nastavio hodočastiti po stazama dugim i do 3 tisuće kilometara.

Učenici su sa velikim zanimanjem slušali priču o hodočašću i gledali popratne fotografije koje su ih očito snažno dojmile i potakle na razmišljanje o vlastitim životnim putovima. Jedan od njih u ime ostalih, zahvalio se simpatičnoj i elokventnoj mladoj književnici na zanimljivom i nadasve poučnom književnom susretu.