Ugostiteljsko-turističko učilište Zagreb

Svakodnevno svjedočimo povećanom nasilju u društvu, osobito među mladima tinejdžerske dobi.

Svakodnevno svjedočimo povećanom nasilju u društvu, osobito među mladima tinejdžerske dobi. Suočeni s tom tragičnom činjenicom pitamo se može li se učiniti više  na preventivi ove mračne socijalne pojave. Bavimo se otkrivanjem nasilja među učenicima, suradnjom s roditeljima, socijalnim službama i policijom te izricanjem pedagoških mjera, no je li to dostatno? Neke škole su pripremile razne oblike i sadržaje prevencije u cilju sprečavanja nasilja među mladima. U tom kontekstu povezana je djelatnost udruge „Restart“ koja nam je ponudila projekciju dokumentarnog filma „Oblak“ mladog redatelja Miroslava Sikavice o životu i tragičnoj smrti Luke Ritza.

Ova Udruga bavi se produkcijom, edukacijom, izdavaštvom, distribucijom i tehničkom pomoći za izradu i promociju socijalno-angažiranog videa i dokumentarnog filma. Fokus njihova djelovanja je obrazovanje za korištenje videa za promociju aktivizma, ljudskih prava i nezavisne kulture. 

Film je u punoj dužini (78 minuta), prikazan u školskoj sportskoj dvorani 23. i  31. siječnja 2012. ostavivši snažan dojam na većinu nazočnih učenika i nastavnika. Lukina majka Suzi, otac Reno, njegova djevojka i najbliži prijatelji, okupili su se na Lukin rođendan kako bi se podsjetili na zajedničke trenutke. Iako ga fizički nema, uspomena na njega u svim sudionicima ostavlja dojam ispunjenosti i sreće što su jedan dio života proveli u njegovoj blizini i društvu. Sjećaju se njihovih glazbenih ambicija s bendom i pregledavaju video zapise sa šaljivim skečevima na ulici u kojima je Luka bio u središtu zbivanja. Njegova djevojka čita školski sastavak „Oblak“ koji je Luka napisao prigodom njihova prekida nešto prije tragične smrti, a govori o nestašnom oblaku koji luta svijetom tražeći svoje ispunjenje i nalazi ga tek dolaskom na more pretvorivši se u prozračnu izmaglicu...

Najbolnije je sjećanja majke Suzi na zadnji izlazak njena sina i odlazak u bolnicu te, nekoliko mjeseci kasnije, trenutak kad saznaje od policije da su počinitelji zločina uhvaćeni. Jednako tako otac Reno sa žaljenjem konstatira da se najnoviji album grunge grupe „Coldplay“ pojavio na internetu tek par sati nakon Lukine smrti, a tako su željno obojica očekivali njegovu promociju. Duboka patnja roditelja isprepliće se s angažiranjem prijatelja koji lijepeći plakate po gradu ubrzavaju posustalu potragu policije za drskim počiniteljima Lukina premlaćivanja. Najtragičniji i najpotresniji trenuci liječničke dijagnoze prikazani su tekstualno, šturim gotovo nerazumljivim medicinskim rječnikom, bez slike i izjava liječnika.

Život bez Luke nastavlja se tako da dvojica najboljih prijatelja nastavljaju studij u Varaždinu, njegova djevojka studira grafiku u Zagrebu, a roditelji se rješavaju materijalnih svjedoka koji im bude bolne uspomene, rušeći kupaonicu u kojoj je Luka pao u komu i prodajući imanje u Sredičkom u kojem su uvijek bili sretni i sve je prštalo od glazbe koju su zajedno slušali.

Reakcije na film bile su pozitivne kod većine učenika i svih nastavnika. Većina je kroz empatiju prema sudionicima ove priče, osjetila snažnu poruku da je nasilje u našem društvu loša i nepoželjna pojava vrijedna svake osude. Pripadnost različitim subkulturalnim miljeima ne smije biti razlog za nasilničko iživljavanje, već suprotno, za razgovor i razmjenu iskustava, ali za to treba još puno edukacije, razumijevanja i tolerancije. Film „Oblak“  značajan je iskorak u tom smjeru i zato je njegovo prikazivanje opravdalo očekivanja u poticaju svakog pojedinca na razmišljanje je li učinio dovoljno da spriječi nasilničko ponašanje u svojem razredu, društvu s ulice i unutar obitelji.